Historijat

O historijskom razvoju Tehnološkog fakulteta kao najstarije organizacijske jedinice Univerziteta u Tuzli pisano je iscrpno u monografijama štampanim povodom prethodnih godišnjica, ali sigurno nam niko nede zamjeriti što i povodom 56 godina rada ovog Fakulteta želimo da se podsjetimo na najvažnije događaje i osobe, koje su na određeni način pomogle utemeljenju i razvoju sadašnjeg Tehnološkog fakulteta. Ovo je svakako i prilika da predstavimo sve što je urađeno u posljednjih nekoliko godina na unapređenju kako nastavnog tako i naučno- istraživačkog rada. Počeci rada Tehnološkog fakulteta sežu u 1959. godinu kada je Narodna Skupština NR Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o osnivanju Tehnološkog fakulteta, tada u sastavu Univerziteta u Sarajevu.

Posebne zasluge za osnivanje Tehnološkog fakulteta, pored Komisije matičara, imala su GOSPODA: Nikola Andrić, i dipl.ing. Halid Čokić, koji su tada obnašali funkcije predsjednika i podpredsjednika Tuzlanskog sreza, istaknuti republički funkcioneri gosp. Pašaga Mandžić, akademik prof.dr.sc. Edhem Čamo, rektor Univerziteta u Sarajevu, kao i grad Tuzla.

Zvanično je Tehnološki fakultet počeo sa radom 13.novembra 1959.godine, kada je u amfiteatar prvi put ušlo oko 120 brucoša iz skoro svih krajeva bivše Jugoslavije. Osnivanjem Univerziteta u Tuzli 1976. godine, Tehnološki fakultet nastavlja svoj rad u njegovom sastavu.

Danas je Tehnološki fakultet savremena, visokoškolska ustanova priznata i prepoznatljiva po nastavnim i naučno-istraživačkim dostignućima svojih nastavnika, saradnika i studenata ne samo u BiH, nego i u bližem i širem okruženju. U obrazovnom procesu, razvijamo i podstičemo uvođenje inovacionih edukacijskih programa i tehnologija, te kvalitetan istraživački rad, koji prije svega ima aplikativni karakter.

Od početka svog postojanja i rada Fakultet kontinuirano sarađuje sa stručnjacima iz privrede, a razvoj industrije i posebno društvena kretanja u poslijeratnom periodu zahtijevali su maksimalno usklađivanje nastavnih planova i programa sa potrebama privrede i tržišta rada. Tako je dostignut najviši nivo izvrsnosti i partnerstva u jedinstvenom evropskom prostoru visokog obrazovanja i naučno-istraživačkog rada.

Tehnološki fakultet, danas je Centar za sistemska istraživanja sa firmama velikog i srednjeg biznisa. Ima uspostavljen sistem edukacije iz oblasti hemijskog inženjerstva, prehrambene tehnologije i inženjerstva zaštite okoline, hemije i inženjerstva materijala, u skladu sa potrebama industrije. Postignuta je međunarodna verifikacija stečenih diploma, kao i osiguranje mobilnosti nastavnika, saradnika i studenata, nastavak studija naših studenata na Univerzitetima u Evropi i svijetu, kao i zaposlenje svršenih studenata na evropskom i svjetskom tržištu rada u okviru svoje struke. Obezbjeđeno je moderno obrazovanje i naučno-istraživački rad kompatibilan sa relevantnim fakultetima u zemljama članicama EU, odnosno u skladu sa Bolonjskim procesom. Kako Fakultet nije samo nastavna nego i načno-istraživačka institucija, tokom proteklih 56 godina urađen je veliki broj značajnih studija i projekata u oblasti razvoja privrede, ne samo u regiji i BiH nego i van BiH, pri čemu su ne mali doprinos dali naši nastavnici i saradnici, ali svršeni inženjeri našeg fakulteta. Spomenut ćemo samo neke: fabrika Soli Tuzla, Hemijska industrija „Vitkovići“ Goražde, Hloralkalni kompleks (HAK I+II) u Tuzli, Rafinerije Modriča i Bosanski Brod, Solane Pag i Ulcinj,“Zorka“ Šabac, Fabrika glinice „Birač“ Zvornik, Koksno-hemijski kombinat Lukavac, Fabriku Sode, sadašnja fabrika Sisecam Soda…

U zadnjih pet godina intezivirane su aktivnosti vezane za apliciranje i učešće u međunarodnim projektima finansiranim od strane EU, kao i aktivnosti na međunarodnoj saradnji sa srodnim fakultetima u inostranstvu.

Danas imamo uspostavljenu dobru saradnju sa nizom fakulteta: Fakultet za kemiju i kemijsku tehnologiju, Univerzitet u Mariboru, Prehrambeno – tehnološki fakultet Sveučilišta „Josip Juraj Štrossmajer“ iz Osijeka, Fakultet za kemijsko inženjerstvo i tehnologiju Sveučilišta Zagreb, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta „Josip Juraj Štrossmajer“ iz Osijeka, Univerzitet Trondhajm, Norveška, Univerzitet Pahang, Malezija, Tehnološko – metalurški fakultet, Univerzitet Sveti Diril i Metodij, Skopje, Tehnološki fakultet Univerziteta Štip, Tehnološki fakultet Univerziteta Novi Sad, Tehnološki fakultet Univerziteta Banja Luka, Tehnološki fakultet Univerziteta Istočno Sarajevo – Kao rezultat intenzivnijeg angažmana svih nastavnika i saradnika, a sve u cilju podizanja na viši nivo i nastavnog i naučno-istraživačkog rada, Fakultet kontinuirano organizuje značajne skupove na aktuelne teme. Od 2010. godine, svake godine Fakultet uspješno organizuje dva značajna skupa:

• Međunarodni Simpozij „Okolišni potencijali, održivi razvoj i proizvodnja hrane„
• Međunarodni Simpozij „Hranom do zdravlja“

U istom periodu od 2010. godine Fakultet je organizovao još 2 značajna skupa: International Conference on Green Technology & Ecosystems for Global Sustainable development (ICGTEC 2012) u saradnji sa Univerzitetom Pahang iz Malezije, zatim niz okruglih stolova:

• „So za puteve – domaća ili uvozna“ u saradnji sa Solanom d.d. Tuzla
• „Akumulacija Modrac kao strateški resurs za Bosnu i Hercegovinu“ u saradnji sa Javnim preduzećem za vodoprivrednu djelatnost „Spreča“ d.d. Tuzla
• „Mogućnosti i benefiti zbrinjavanja i upravljanja otpadnim mazivim uljima na području Federacije BiH“

Tehnološki fakultet Univerziteta u Tuzli je institucija sa 56 godina znanja i tradicije sa kvalitetnim i u svijetu priznatim diplomama koje završenim studentima omogućavaju zaposlenje u evropskom prostoru. Sa posebnim zadovoljstvom ističemo da je u ovih 56 godina diplomiralo 4000, magistriralo više od 200, i odbranilo doktorske disertacije 80 kandidata. Jedan broj njih vidi svoju perspektivu i u akademskoj zajednici i budući su kadar fakulteta.

Naši svršeni studenti svih ciklusa studija česti su posjetioci našeg – svog fakulteta, bez obzira gdje radili i odakle ih put doveo. Dođu po stručni savjet ili običan ljudski – prijateljski razgovor, a to znači da im je fakultet bio više od institucije sticanja znanja.

Organizaciona šema fakulteta

STUDIJSKI PROGRAMI

Fakultet organizuje nastavu na pricipima Bolonjskog procesa u tri ciklusa studija:

I ciklus

• Hemijsko inženjerstvo i tehnologije
• Prehrambena tehnologija
• Inženjerstvo zaštite okoline
• Agronomija

II ciklus

• Hemijsko inženjerstvo
• Hemijska tehnologija
• Hemija i inženjerstvo materijala
• Prehrambeno inženjerstvo
• Inženjerstvo zaštite okoline
• Nutricionizam

III ciklus studija

• Hemijsko inženjerstvo
• Inženjerstvo zaštite okoline
• Prehrambeno inženjerstvo
• Primijenjena hemija (zajednički doktorski studij PMF i TF)

Studijski programi I ciklusa

Hemijsko inženjerstvo i tehnologije

Program traje 4 godine i nosi 240 ECTS. Realizira se kroz tri usmjerenja za koje se studenti opredjeljuju nakon završene druge godine studije. Usmjerenja su

• Hemijsko inženjerstvo
• Hemijska tehnologija
• Hemija i inženjerstvo materijala

Završenom studentu omogućava zaposlenje, ali i nastavak studija na II ciklusu. Program je interdiscipIinaran i objedinjuje hemijske i tehničke karakteristike. Tehnolozi rade na istraživanju i razvoju tehnoloških procesa. Znanja i poslovi inženjera tehnologije povezani su s različitim područjima i u svom poslu primjenjuju principe hemije, fizike, matematike, mašinstva i elektrotehnike. Studenti po završetku dobijaju naziv bachelor Hemijskog inženjerstva i tehnologije.

Prehrambena tehnologija

Program traje 4 godine i nosi 240 ECTS. Realizira se kroz dva usmjerenja za koje se studenti opredjeljuju nakon završene druge godine studije. Usmjerenja su:

• Prehrambena tehnologija
• Kvalitet i sigurnost hrane

Studenti stiču praktična znanja iz: proizvodnje prehrambenih proizvoda, kontrole i upravljanja procesima proizvodnje, konzerviranja, skladištenja sirovina i gotovih proizvoda poštujući načela ekološke proizvodnje i upoznavajući određene sastojke hrane i njihov pozitivan uticaj na zdravlje ljudi. Studenti po završetku dobijaju naziv bachelor Prehrambene tehnologije.

Inženjerstvo zaštite okoline

Program traje 4 godine i nosi 240 ECTS. Realizira se kroz dva usmjerenja

• Inženjerstvo zaštite okoline
• Zaštita na radu

Završenom studentu omogućava zaposlenje, ali i nastavak studija na II ciklusu. Inženjeri zaštite okoline su orijentirani na ekološke probleme – održavanja kvalitete zraka i vode, procjene rizika i monitoringa, metoda i procesa u obradi otpadnih voda. Studenti po završetku dobijaju naziv bachelor Inženjerstva zaštite okoline.

Agronomija

Program traje 4 godine i nosi 240 ECTS. Završenom studentu omogućava zaposlenje, ali i nastavak studija na II ciklusu. Usmjerenja su:

• Animalna proizvodnja
• Biljna proizvodnja

Završetkom studija I ciklusa student stiče akademski naziv bachelor inženjer Agronomije.

Studijski programi II ciklusa

Hemijsko inženjerstvo i tehnologija

Studijski program Hemijsko inženjerstvo i tehnologija traje 1 godinu (2 semestra) i nosi ukupno 60 kredita. Ukupan broj kontakt sati: 300/godinu. Student može birati između tri ponuđena usmjerenja:

• Hemijsko inženjerstvo,
• Hemijska tehnologija,
• Hemija i inženjerstvo materijala.

Magistarski studijski program Hemijsko inženjerstvo i tehnologija osposobljava stručnjake za uspješnu karijeru u području hemijskog, i inženjerstva materijala. Cilj je osposobiti studente za identifikaciju i rješavanje složenih inženjerskih problema uz upotrebu inovativnih eksperimentalnih tehnika, kao i za prenošenje usvojenih znanja na druge, te razvijanje komunikacije i upravljačke sposobnosti. Nakon završenog master studija student dobija zvanje magistra hemijskog inženjerstva odnosno hemijske tehnologije odnosno magistra hemije i inženjerstva materijala.

Prehrambena tehnologija

Studijski program Prehrambena tehnologija traje 1 godinu (2 semestra) i nosi ukupno 60 kredita. Ukupan broj kontakt sati: 300/godinu. II ciklus studija prehrambene tehnologije izvodi se kroz tri smjera: 

• Prehrambeno inženjerstvo
• Upravljanje kvalitetom i sigurnošću hrane
• Nutricionizam 

Magistarski studijski program Prehrambeno inženjerstvo temelji se na najnovijim naučnim spoznajama vezanim za fizikalno – hemijska svojstva i promjene sastojaka hrane tokom proizvodnje. Cilj je osposobiti stručnjake za uspješnu karijeru u području prehrambenog inženjerstva, te studentima proširiti inženjersko znanje, znanje iz primjene metoda i tehnika koje su potrebne za naučno– istraživački i razvojni rad na području proizvodnje i prerade prehrambenih proizvoda i procesa. Smjer Upravljanje kvalitetom i sigurnošdu hrane se temelji na poznavanju potencijalnih hemijskih, biohemijskih i mikrobioloških zagađivača. Osnovni cilj je osposobiti stručnjake za uspješnu karijeru u području prehrambene tehnologije, te studentima proširiti znanje iz načina djelovanja potencijalnih zagađivača hrane, primjene metoda i tehnika koje su potrebne za naučno _istraživački i razvojni rad na području kontrole-prehrambenih proizvoda i procesa, osposobiti studente za prenošenje usvojenih znanja na druge, te razvijati studentsku komunikaciju i upravljačke sposobnosti. Nakon završenog master studija student dobija zvanje magistra prehrambenog inženjerstva, odnosno magistra upravljanja kontrolom kvaliteta i sigurnosti hrane, odnosno magistra nutricionizma.

Inženjerstvo zaštite okoline

Studijski program Inženjerstvo zaštite okoline traje 1 godinu (2 semestra) i nosi ukupno 60 kredita. Ukupan broj kontakt sati: 300/godinu. Magistarski studijski program Inženjerstvo zaštite okoline osposobljava stručnjake da mogu svoje znanje, razumijevanje i sposobnosti primijeniti u rješavanju najrazličitijih problema povezanih sa zaštitom okoline u najširem smislu, u novim ili nepoznatim okruženjima, unutar širih (ili multidisciplinarnih) konteksta vezanih za područje zaštite okoline i/ili okolinskog inženjerstva. Nakon završenog studija, student dobija zvanje magistra inženjerstva zaštite okoline.

III ciklus studija – Doktorski studij

Studenti koji su završili II ciklus studija lako mogu nastaviti III ciklus studija za dobijanje akademskog naziva doktora nauka. Program traje 3 godine. Organiziran je tako, da dio iz nastave nosi 60 ECTS, izrada doktorske disertacije nosi 120 ECTS. Doktorski studij iz Hemijskog inženjerstva, Prehrambenog inženjerstva i Inženjerstva u zaštiti okoline je nadogradnja studija na Tehnološkom fakultetu i studija sa istom ili srodnom teorijskom i tehničkom osnovom. Sve predložene oblasti su nastale interdisciplinarnim djelovanjem osnovnih prirodnih i tehničkih nauka, naročito hemije, matematike i fizike, biohemije, biologije, te temeljnih procesno-inženjerskih disciplina. Doktorski studij sastavljen je prema uzoru na iste ili srodne studije na poznatim svjetskim univerzitetima, te na osnovu višegodišnjeg iskustva Tehnološkog fakulteta u Tuzli u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi i izradi naučnih projekata, kako domaćih, tako i projekata iz međunarodne saradnje. Takođe su korištena iskustva i drugih srodnih fakulteta. Pri tome se vodilo računa o savremenim težnjama u naučnom području koje pokriva, te o specifičnim uslovima i potrebama kao i ulozi nauke u razvoju Bosne i Hercegovine.

III CIKLUS

Zajednički doktorski studij iz područja Primijenjene hemije

Doktorski studij Primijenjene hemije obuhvata grupe predmeta iz oblasti hemije vezane za hemiju okoline, hemijske procese, proizvode i materijale. Doktorski studij Primijenjene hemije utemeljen je na tradiciji hemijske nauke još od osnivanja Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, a zatim i od osnivanja Prirodno matematičkog fakulteta kao i na vrhunskom naučno-istraživačkom radu nastavnika ova dva fakulteta koji djeluju u području prirodnih i tehničkih nauka.

Predloženi doktorski studij zasniva se na interdisciplinarnom pristupu u izboru nastavnih sadržaja iz više naučnih grana u razvoju primijenjene hemije.

Prijedlogom zajedničkog doktorskog studija Primijenjena hemija želio se dati doprinos razvoju novih materijala i tehnologija u Bosni i Hercegovini koji se oslanja na područja bionauke, razvoja tehnologija u zaštiti okoliša, uključujudi i zelene tehnologije. Primijenjena hemija nalazi svoje mjesto i u hemijskoj industriji uključujudi farmaceutsku, prehrambenu, naftno-petrohemijsku, industriju polimernih, neorganskih i nemetalnih materijala i agrohemikalija.

Danas je nemoguće definisati granice između fundamentalnih i primijenjenih istraživanja, a u nekim područjima granica između fundamentalnih istraživanja i konačne industrijske primjene više i ne postoji (biosenzori u medicini, antivirusni i antitumorski lijekovi, keramički, polimerni, te kompozitni materijali za specifične namjene, katalizatori).

Upravo u tom području primijenjene nauke, Prirodno-matematički i Tehnološki fakultet, sa dugom tradicijom i savremenim pristupom nastavi u edukaciji i istraživanju omogućavaju Univerzitetu u Tuzli prepoznatljiv program koji odražava kontinuitet postdiplomskog studija i II ciklusa od vremena njihovog osnivanja, a istodobno u potpunosti prihvada kriterije i preporuke Bolonjske deklaracije, uz uvažavanje strategije razvoja integriranog Univerziteta, kakav je Univerzitet u Tuzli. Studijski program se zasniva na savremenim naučnim spoznajama u području tehničkih i prirodnih nauka, te je u skladu sa savremenim konceptom interdisciplinarnih studija.

Studiranjem na ovom doktorskom studiju cilj je da se kod svakog studenta razviju sposobnosti kreativnog razmišljanja i zaključivanja, te samostalnog i timskog rada. Obrazuju se stručnjaci koji će stečene naučne kompetencije znati primijeniti u poslovnom i javnom sektoru. Predloženi program slijedi načela Bolonjskog procesa i otvoren je na osnovu ECTS sistema bodovanja završenim studentima diplomskih studija (zaštite okoline, hemijsko-inženjerskih,hemijskih, oljoprivredno – prehrambenih, edukacijskih, primijenjene hemije i ostalih srodnih struka) kojima će sadržaji ponuđenih predmeta biti u okviru njihovih interesa i konkretnih potreba. Mobilnost studenata podsticat će se s mogućnošdu njihovog uključivanja u naučni rad u drugim naučnim institucijama. Takođe, doktorski studij u potpunosti je otvoren studentima drugih studija (fakulteta) u zemlji i inostranstvu, uključujudi i stručne specijalističke studije, te pojedincima iz državnih ustanova, javnog i privatnog privrednog sektora u skladu s načelima cjeloživotnog obrazovanja. Krajnji cilj je da doktori nauka iz oblasti primijenjene hemije budu na taj način osposobljeni za uključivanje i preuzimanje vodeće uloge kako u proizvodnim organizacijama tako i u naučno-istraživačkim institucijama, ali i u društvenim organizacijama koje se bave održivim razvojem društva i na taj način doprinose razvoju nauke i društva u cjelini. Zvanje koje se dodjeljuje okončanjem studija je Doktor hemijskih nauka.

USLOVI UPISA

Uslovi upisa na I Ciklus studija

Pravo upisa na studijski program I ciklusa studija imaju sva lica koja su završila četvorogodišnju srednju školu. Prelazak sa jednog studijskog programa na drugi bit će moguće samo uz saglasnost NNV – a uz obrazloženje razloga prelaska.

Prelazak je moguć i sa drugih Univerziteta odnosno srodnih fakulteta (Tehnološko – metalurški, PMF – odsjek hemija, Fakultet za hemijsko inženjerstvo i tehnologiju i sl.) uz prethodnu ekvivalenciju predmeta. Studij je organizovan isključivo kao redovan. Uslov upisa u naredni semestar je osvojen/sakupljen minimalan broj od 50 ECTS, odnosno student može prenijeti najviše 10 ECTS, i obavljena stručna praksa prije upisa u VII semestar.

Kandidati se nakon završene druge godine studija opredjeljuju za jedno od ponuđenih usmjerenja u okviru jednog studijskog programa. Minimalan broj studenata za pokretanje jednog modula u okviru studijskog programa je od 10. Maksimalan broj studenata po modulu je 30.

Uslovi upisa na II CIKLUS STUDIJA

Pravo upisa na studijske programe II ciklusa studija imaju sva lica koja su završila odgovarajuće studijske programe (hemijske tehnologije, hemijsko inženjerstvo, ekološko inženjerstvo, zaštita okoline, prehrambene tehnologije, poljoprivrede/agronomije i srodne studijske programe u trajanju od četiri godine odnosno studij koji nosi 240 ECTS.

Pravo upisa imaju i kandidati koji su završili srodni studij u trajanju od 3 godine (180 ECTS) uz obavezu polaganja razlike predmeta.

Uslovi upisa na III CIKLUS STUDIJA

Upis na poslijediplomski doktorski studij provodi se na osnovu Odluke NNV Tehnološkog fakulteta i javno objavljenim konkursom. Kriteriji za upis razlikuju se prema kategoriji kandidata. Kriteriji upisa za diplomirane inženjere (petogodišnji studij) po Zakonu o visokom obrazovanju:

• ostvaren prosjek ocjena ≥ 8.0 ili dvije relevantne preporuke, od kojih jedna mora biti od mentora diplomskog rada;
• poznavanje jednog svjetskog jezika.

Kriteriji upisa za kandidate s magisterijem nauka:

• kandidatima s magisterijem nauka priznaje se 60 ECTS bodova. Razliku od 120 ECTS bodova stiču odbranom teme doktorskog rada (10 ECTS) i naučno-istraživačkim radom u skladu s bodovnim sistemom.

Tehnologica Acta

Rezultat kontinuiranog bavljenja naučno– istraživačkim radom je i nastanak časopisa Tehnologica Acta, čiji je prvi broj izašao 2004. godine. Nažalost, zbog nastalih finansijskih poteškoda (koje često prate svaki početak) nastao je prekid u izlaženju časopisa u periodu 2006-2008.godina, a sa izlaženjem je nastavio 2009. godine. Tehnologica Acta je uspjela, za ovo kratko vrijeme, postati respektabilan časopis indeksiran u bazama podataka – CAB Abstracts, COBISS, Index Copernicus Journal Master List, EBSCO. Časopis je namijenjen za publiciranje radova iz oblasti: 

• hemijskog/procesnog inženjerstva,
• hemijske i prehrambene tehnologije,
• zaštite okoline,
• hemija (organska, neorganska, analitička, fizikalna, itd.) i ostalih srodnih oblasti.

Od 2011. godine časopis izlazi dva puta godišnje na engleskom jeziku. Ostajemo otvoreni za saradnju u svim naučnim područjima koja se izučavaju na našem fakultetu i pozivamo i Vas da svojim radovima u Tehnologica Acta doprinesete promociji naučno-istraživačkih rezultata i naučne misli.

Udruženje studenata TF

Udruženje studenata Tehnološkog fakulteta je najstarija organizacija studenata na Univerzitetu u Tuzli i postoji 55 godina. Osnovni ciljevi rada Udruženja ogledaju se u aktivnom učešću u podizanju kvaliteta studija iz oblasti tehnologija, a koji prate evropske standarde. Ovakav pristup i angažman našim studentima pruža priliku za odlazak na respektabilne evropske i svjetske Univerzitete na kojima se izučavaju studijski programi isti ili srodni studijskim programima na Tehnološkom fakultetu. Pored toga, Udruženje, u saradnji sa menadžmentom Fakulteta, pomaže studentima da ostvare svoje potencijale, te podržava istraživački duh studenata i stimulira studente u naučnoistraživačkim radovima kroz cijeli tok studija.

Do 1992. godine. USTF u Tuzli je aktivno sudjelovalo u svim studentskim manifestacijama širom eks Jugoslavije, ali i Evrope. Udruženje je u tim godinama, do 1992. godine, imalo vrlo jake veze i sa velikim brojem studentskih Udruženja van granica tadašnje Jugoslavije. Bili su stalni učesnici „Tehnologijada“ na kojima su učestvovali svi Tehnološki fakulteti sa prostora bivše Jugoslavije. Sa ovih manifestacija naši studenti su se redovno vraćali sa peharima i medaljama, kako za postignute sportske uspjehe, tako i za uspješno prezentiranje naučnih i stručnih radova. Kako su naši studenti uvijek bili aktivni, u periodu od 1995. do danas ponovo su uspostavljeni kontakti sa drugim studentskim udruženjima (Udruženje studenata Tehnološkog fakulteta Novi Sad, Udruženje studenata Tehnološko — metalurškog fakulteta Beograd, Udruženje studenata Prehrambeno – tehnološkog fakulteta Osijek i dr.). Međutim, zbog nedostatka finansijskih sredstava do 2010. godine USTF nije učestvovao na bilo kakvim manifestacijama. U posljednje četiri godine osjetno se aktivirao veći broj studenata. Tako je 2012. i 2013. godine grupa studenata Tehnološki fakultet -55 godina znanja i tradicije 4 posjetila Novi Sad gdje su učestvovali na Međunarodnom skupu studenata Tehnologije. Treba naglasiti da se studenti sa ovakvih manifestacija vraćaju puni utisaka i uspomena sa novim iskustvima i neraskidivim prijateljstvima, koja će biti korisna i nakon završetka studija u poslovnom okruženju.

Biblioteka

Biblioteka Tehnološkog fakulteta počela je sa radom 1974. godine i najstarije je odjeljenje cjelokupne Univerzitetske biblioteke.

Savremeni zahtjevi visokog obrazovanja u sklopu Bolonjske deklaracije kao sto su: fleksibilnost, interdisciplinarnost, kreativnost i doživotno učenje su razlozi zbog kojih se danas mnogo pažnje posvećuje daljem razvoju biblioteke i obogaćivanju bibliotečkog fonda. Proces integracije našeg Univerziteta doveo je do brojnih promjena u bibliotečkoj djelatnosti na Univerzitetu i dao joj mjesto koje joj pripada kako u smislu naučno-istraživačke i obrazovne djelatnosti Univerziteta, tako i u pogledu zahtjeva koje je formirala Agencija za razvoj visokog obrazovanja u BiH, kao jednom od kriterija eksterne evaluacije u procesu dobijanja akreditecije. Biblioteka u ovom procesu ima značajnu ulogu, jer podupire podučavanje, istraživanje, usvajanje novog znanja i posredovanje znanja i kulturne prošlosti i sadašnjosti generacijama koje dolaze. U posljednje vrijeme intenzivirane su aktivnosti oko unapređenja rada uposlenika u cilju pružanja što efikasnijih usluga korisnicima, te je omoguden pristup jedinstvenom bibliotečko-informacionom COBISS sistemu Bosne i Hercegovine čija smo punopravna članica.

Biblioteka Tehnološkog fakulteta je u mreži COBISS.Net. COBISS.Net je naziv mreže koja međusobno povezuje autonomne (nacionalne) bibliotečko-informacione sisteme COBISS različitih država u okruženju i njihove informacione sisteme o istraživačkoj djelatnosti. Obavljena je i obuka uposlenika koji je dobio licencu za rad i u toku su aktivnosti punjenja lokalne baze u COBISS sistemu.

Usluge naše biblioteke najčešde koriste studenti i nastavnici još 3 fakulteta (Farmaceutski fakultet, Rudarsko-geološkograđevinski fakultet i Mašinski fakultet).

Fakultetska biblioteka i čitaonica opremljena je sa 70 sjededih mjesta za studente i određenim fondom knjiga-literature, koje su smještene u dvije zasebne prostorije ukupne površine 215 m2 . Studentima je trenutno na raspolaganju 8663 naslova knjiga stručne literature, 3300 diplomskih, 176 magistarskih, 125 doktorskih radova, te određeni broj naučno-stručnih časopisa. U zadnjih par godina bibliotečki fond je značajno obogaćen sa najnovijim naslovima iz područja koja se izučavaju na Fakultetu, a od 2010. godine biblioteka je pokrivena bežičnim internetom. Broj studenata na Tehnološkom fakultetu (930 studenta) i akademskog osoblja ukazuje na dalju potrebu bogadenja bibliotečkoga fonda i njegovog osvježavanja aktuelnim naslovima kako bi se omogudio nesmetani razvoj naučne misli pri Univerzitetu. Naša biblioteka je sve manje mjesto (lokacija), a sve više je proces i postaje informacijska platforma u umreženom društvu znanja. Ona obezbjeđuje pronalaženje, posuđivanje i upotrebu informacija. Ideja virtualnog univerziteta počiva na unapređenju elektroničkog učenja (e:Learning), pa su i naše aktivnosti usmjerene ka građenju online servisa i programa za udaljene korisnike. Biblioteka Tehnološkog fakulteta sa fondom stručnih knjiga kojima raspolaže daje veliku potporu učenju, nastavi i istraživanju.

Neki od najznačajnijih projekata od osnivanja do danas

Projekti realizirani u saradnji sa domaćim institucijama i privrednim subjektima 1990 -2014

1. Analiza uspješnosti izvedenog industrijskog testa – sprečavanje nastanka depozita na linijama hidrauličkog transporta šljake i pepela za zatvoreni ciklus blokova 3 i 4 (Termoelektrana Tuzla), 2013.
2. Istraživanje uslova kalcizacije poljoprivrednog zemljišta BiH primjenom vapnenog taloga (Sisecam Soda Lukavac), 2013-2014.
3. Optimizacija kinetičkih i procesnih parametara za proces kompostiranja organske frakcije komunalnog krutog otpada sa različitim dodacima, FMON, 2013-2014.
4. Istraživanje forme teških metala i njihove biodostupnosti u prirodnim vodotocima i akumulacijama, FMON, 2010-2011.
5. Automatizirana sinteza i projektovanje ekološko održivih procesa, FMON, 2010-2011 6. Određivanje diverziteta algi u jezeru Modrac i ispitivanje mogudnosti njihove upotrebe u
proizvodnji biogoriva, FMON, 2010-2011.
7. Primjena spektrofotometrijskih metoda za kvantitativno određivanje vitamina C u komercijalnim proizvodima, FMON
8. Mogućnost primjene procesa kompostiranja komunalnog otpada sa različitim dodacima u reaktorskom sistemu, FMON, 2009-2011.
9. Efikasno korištenje vode i energije u procesnoj industriji , MONKS TK, 2010-2011.
10. Hladnjače sa niskim nivoom oksidacije (ULTRA LOW OXIGEN / ULO HLADNJAČE), 2010.
11. Idejni projekat sistema za prečišdavanje otpadnih voda u tvornici “KELLY S.E.E.” Zavidovići, 2008.
12. Mogudnosti smanjenja emisije karbon (IV) oksida reinženjeringom procesa produkcije cementa
upotrebom kalcijum(II) oksida, 2008.
13. Identifikacija stanja i hemijskih formi teških metala u prirodnim vodama Tuzlanskog Kantona, 2007-2008.
14. Određivanje kvaliteta i klasifikacija tla poljoprivrednih parcela na području Sprečkog polja u pogledu zagađenosti teškim metalima, 2007 -2008.
15. Sinteza osnovnih komponenata za izradu inicijalnih eksploziva, namjenska industrija,Tuzla, 1992-1993.
16. DC-V-T.O.1.7. Sinteza aditiva na bazi Anhidrida maleinske kiseline (AMK), SIZ za Nauku BiH, 1991-1992.
17. Tenzidi kruna polieterske osnove, Istraživački projekat u okviru Društvenog cilja V, Novi materijali, SIZ za Nauku BiH, 1989-1992.
18. Društveni cilj VIII A. Tematska oblast 2: Tretman sekundarnih materija. Naučni projekat: Odsumporavanje u termoenergetici i industriji, 1988-1990.

Međunarodni projekti 1990-2014

1. Tempus IV-EDUECO JP 516964-2011, Education of Teachers in the field of Ecological Food Production and Management, 2011-2014
2. Bilateralni projekat RBiH-Norveška, Development of education and transfer of knowledge in the area of food technology, 2012–2014
3. Development of human resources and of life long learning: Quality competitivenes and responsivenes of High educations(Ministry of education science and sport republic of Slovenia, Polymer technology colege Slovenj Gradec ), 2014
4. TEMPUS 158989-Tempus-BE-JPHES, Creation of university-enterprise cooperation networks for education on sustainable technologies, 2010-2013
5. EUREKA PROJECT-4210 OCIP, Optimal process control system and simulator for plant for thermic processing of waste, 2008-2011
6. Bilateralni projekat RBiH i Slovenije, Razvoj optimizacijskog modela i njegova primjena u smanjenju potrošnje vode u procesnoj industriji, 2010-2011
7. JICA-Japan, Project on Master Plan for Remediation of Hot Spots in Bosnia and Herzegovina, 2010-2011
8. 511354-TEMPUS-1-2010-1-ES-TEMPUS-SMHES, Center for Curricula Modernisation and Lifelong Learning, 2011-2013
9. TEMPUS UM_JEP 18084-2003, Tools for e-learning and technology transfer in Food Technology, 2007
10. Reuse of industrial mineral waste for waste water and improvement of landfills (REINTRO) 2002-2006
11. Monitoring of waste in Bosnia and Herzegovina – RANSMO project, CARDS projects.
12. TEMPUS UM_JEP 18084-2003, Tools for e-learning and technology transfer in Food Technology, 2003
13. Tempus IB-JEP 16140-201, EU food law-Bridge among University and Industry, 2001-2004
14. TEMPUS Phare JEP projekat, Development of a new study profile in Food Technology, 1998-2001
15. Tempus-Phare Joint European Project (JEP) No 13299-98, Food Tecnology, 1998-2000
16. TEMPUS AC_JEP 14377-1999 – PHARE, Curriculum and Education in the Area of Soil Ecology.
17. TEMPUS CME 02509-96, Compact Measures Grant, 1997/98

Sjećanja bivših studenata i profesora Tehnološkog fakulteta

Oleg Pajalid, Kristianstad, Švedska, 16.07.2014.

Danas sam zaposlen u Perstorp AB, švedska internacionalna hemijska kompanija koja proizvodi na stotine različitih hemikalija u Evropi, Aziji i Americi. Od 2013-te sam odgovoran za procesni razvoj kao zamjenik direktora. Trenutno sam u procesu instalacije kao gostujući profesor na hemijskom inženjerstvu na Chalmers University u Geteborgu. Član sam upravnog odbora Perstorpa.   Međutim, moj životni put bududeg hemijskog inženjera započeo je na Tehnološkom fakultetu u Tuzli, akademske 1981/1982. godine kada sam se upisao na Tehnološki fakultet!   Još uvijek se sjećam sadržaja gotovo svakog predmeta sa studija do u detalj. Danas radim sa velikim brojem mladih inženjera i studenata, naročito u završnoj godini studija u kojoj oni rade svoj Master rad na kojima sam im ja mentor. Jedno od pitanja koje često postavljam tim mladim ljudima na intervjuima je kako mi mogu opisati šta su učili u toku studija. Najčešdi odgovor je da se oni puno toga i ne sjedaju. To je za mene pokazatelj ozbiljnog nedostatka sadašnjeg obrazovanja i negativna ocjena za sadašnje školske institucije.   Sjećanje na mnoge detalje iz mog studija nakon skoro trideset godina od završetka, govori o kvalitetu tadašnjeg Hemijsko-tehnološkog odsjeka, kako nastavnog plana i programa tako i tadašnjih predavača/profesora. Jedan od najboljih predavača od svih koje sam ikad imao je profesor fizike Stanko Blatnik. Blatnikova predavanja su uvijek bila tako posjećena da je amfiteatar uvijek bio prenaćučen sa slušateljima. U to vrijeme se takođe puno polagalo i ulagalo u laboratorijske vježbe. Skoro iz svakog predmeta je laboratorija bila nezamjenljiva i to je jedna od velikih prednosti studija na ovom fakultetu. Naročito sam cijenio pilotsko postrojenje na kojem smo imali vježbe iz tehnoloških operacija. Današnje zapadne visokoškolske institucije su minimizirale laboratorijski rad i u potpunosti izbacile pilot postrojenja zbog visokih troškova održavanja. Ipak, za jednog hemijskog inženjera opservacije i kalkulacije su najznačajnije u praksi.   Moj prvi naučni rad u obliku postera objavio sam još kao student na Tehnologijadi u Šibeniku. Tada sam prvi put došao u kontakt sa kompjuterima. Jedna Apple mašina bez tvrdog diska je odradila posao. Učestvovao sam na dvije Tehnologijade, koje su tada okupljale studente sa svih hemijskotehnoloških fakuleta bivše Jugoslavije. Osim tih manifestacija, Tehnološki fakultet je i tada imao dobru saradnju sa Sveučilištem iz Osijeka i Vespremom (Mađarska) i sve to zahvaljujući želji i  upornosti mojih kolega i studenata iz tadašnje studentske organizacije. Takvi međustudentski susreti su bili prvi pogled u svijet mladih studenata. Tadašnji svijet ne samo da nije bio povezan sa internetom nego čak i razdvojen sa blokovskom podjelom i berlinskim zidom.   Studije sam završio 1986. kao student-prorektor Univerziteta u Tuzli. Dekan fakulteta u to vrijeme je bio profesor Sadik Latifagić. Sjećanja na odbranu diplomskog rada su još uvijek živa. Dekan Latifagić me odmah poslije odbrane diplomskog presreo na hodniku i upitao da li bih želio raditi kao asistent. I tako sam počeo svoju karijeru. Jedno od najvažnijih pitanja kojim sam se bavio kao student – prorektor je bilo pitanje uticaja studenata na nastavni rad fakulteta na Univerzitetu, tj. na kvalitet nastave. Nisam se bavio samo pitanjima vezanim za ispitne rokove kojima su se studenti obično bavili. Funkcija studenta-prorektora mi je pomogla da sretnem i moju životnu saputnicu. Moje kolege, studenti sa četvrte godine, koji su organizirali brucoško veče,su me pozvali kao počasnog gosta i te večeri sam upoznao Zadu koja je tada izabrana za misicu brucoške večeri. Zada danas radi kao vanredni profesor na Oslo and Akershus University College u oblasti zdravstvenih nauka.  Prvi predmet koji sam vodio kao novozaposleni asistent je Projektiranje procesnih postrojenja. Prva grupa studenata koji su posjećivali predavanja su bile moje kolege i prijatelji iz studentskih dana. Ja sam kao novopečeni asistent bio najmlađi od svih u učionici. Kao asistent sam radio sve do početka 1992. godine. Predmet koji sam vodio svih tih godina je Hemijsko–inženjersko računanje, i to sa mojim prijateljem, saradnikom i mentorom Vladom Karanovićem. Tada se i razvilo moje interesovanje za matematičko modeliranje i procesnu simulaciju. Magistrirao sam 1991. godine u oblasti dinamičkog modeliranja procesa uparavanja. U to vrijeme su se simultano sa razvojem personalnih kompjutera razvijale i numeričke metode. Danas su procesni simulatori svakodnevnica. Paralelno sa radom na Tehnološkom fakultetu sam radio i na Instititu za hemijsko inženjerstvo u Tuzli i u Fabrici Sode u Lukavcu. Jedan od projekata čiji sam bio inicijator i koji sam vodio u Fabrici Sode je uvođenje kompjuterske mreže PC-a u proizvodno postrojenje još 1991. godine.

U današnjoj kompaniji sam zaposlen od 1995. godine. Ovdje sam uveo procesno simuliranje i modeliranje u svakodnevni rad i danas sam odgovoran za razvoj u toj oblasti u kompaniji. Osim toga sam radio na razvoju tehnoloških procesa i procesnom inženjeringu. Autor sam više procesnih patenata. Još kao student sam se počeo interesovati za gasno-tečnu separaciju i konačno se ono i produbilo, a kao rezultat je nastalo više od stotinu projektiranih i instaliranih destilacionih i absorbcionih kolona kao i skubera po cijelom svijetu. Gotovo svakom projektu je prethodio razvojni proces koji uključuje eksperimentalno određivanje parno-tečne ravnoteže, teoretska razmatranja iste, laborativnu destilaciju i pilotska ispitivanja efektivnosti separacije. Oblast u kojoj sam dugo radio osim transporta mase, je i transport energije kroz zidove toplinskih izmjenjivača. U svijetu postoji više stotina cjevastih izmjenjivača topline koje nose moj znak. Bio sam predavač na više stručnih konferencija u ovoj oblasti.

Iako sam se zadnjih dvadesetak godina bavio proizvodnim postrojenjima, procesnim razvojem i konsultacionim zadacima, uvijek sam imao jedno oko usmjereno na visokoškolske ustanove i njihove studente. Držim predavanja na fakultetima na Lund University i Kristianstad University, mentor sam više magistarskih radova a uključen sam i u više naučnih projekata finansiranih od strane Evropske Unije kao i Švedske. Danas sam član Working Party Fluid Separation Evropske federacije hemijskih inženjera koja uključuje najpoznatije eksperte u oblasti separacije fluida. Član sam i upravnog odbora Centra za hemijsko procesno inženjerstvo (CPE) na Chalmers University.

Vladimir Karanović – Ruža, Engleska, London, 19.08.2014.godine.

Velika je čast imati priliku redi nešto o instituciji i evocirati sjećanja provedena u toj instituciji, kada je ta institucija duboko, direktno i indirektno, uticala na mnogo toga što se dešavalo i dešava u mom životu. Vjerujem da de na stranicama ove monografije kojom se obilježava 55 godina od postojanja Tehnološkog fakulteta biti dovoljno iscrpno, precizno i dokumentovano rečeno o značaju Fakulteta za naš grad i širu društvenu zajednicu u proteklih 55 godina, a i u bududnosti .

Ja sam rođen u Tuzli, gdje sam završio osnovno i srednje obrazovanje, i postao student Tehnološkog fakulteta tačno prije 50 godina. Tih 50 godina se mogu podijeliti na tri vremenska perioda, od kojih je prvi bio vezan za studije, drugi za rad na Fakultetu, a tredi period je vezan za moj život i rad u Engleskoj, na koji su prva dva perioda provedena na Fakultetu presudno uticala, i omogućila mojoj porodici i meni da nastavimo sa normalnim životom u novim okolnostima i okruženju.

Gdje sada živim i radim, ponekad, pokušavam objasniti ljudima šta to znači studirati u svom rodnom gradu. Nije to lako, i ne vjerujem da sam u tome nešto naročito uspješan, jer je teško naći nekoga ko studira u gradu gdje je rođen i do tada školovan.

Bilo je više razloga što sam svoje školovnje nastavio na Tehnološkom fakultetu, a da li je glavni razlog bio porodične okolnosti, ili sport kojim sam se u to vrijeme aktivno bavio, ili struka koju sam volio, ili prijatelji koji tu ostaju, ili nešto drugo, nije tako ni važno. Najvažnije da to nikad nisam zažalio.

Imao sam privilegiju da stanujem veoma blizu Fakulteta, što je bilo pogodno iz niza razloga, a pored toga Fakultet je bio i na putu koji vodi od kude do centra grada. Takve pogodne okolnosti omogućile su da je Fakultet bio mjesto gdje sam redovno navraćao u raznim periodima dana i kad nije bilo nastave. To je bilo mjesto gdje se nastavni, naučni i društveni život odvijao, od ranog jutra do kasnih večernjih sati. I bez nastave tu je uvijek bilo razloga da se navrati. Od ćaskanja sa kolegama na prilazu Fakultetu, na hodniku, do”čašice” razgovora u restoranu uz kafu, usput se čuje ili ispriča po neki dobar vic, čuje se kako koji nastavnik ispituje, šta pita, koliko je palo i prošlo na kojem ispitu, i “rastabire” se mnoge druge studentske teme. Takav vid studentskog društvenog života imao je veliki uticaj da smo mi “domaći” studenti stvarali dobre drugarske odnose sa kolegama koji su dolazili iz drugih dijelova zemlje i stanovali u domu ili privatno. Fakultet je bio mjesto koje nas je zbližavalo i ujedinjavalo, a tu nas je doveo jedan cilj – da steknemo znanje i kvalifikaciju koje će nam otvoriti nove životne perspektive. Tu su se stvarale i “legendarne” priče i anegdote o profesorima i asistentima.

Bile su to predivne godine življenja i obrazovanja u svom rodnom gradu, obrazujući se u instituciji koja je uživala zavidno visoku reputaciju širom zemlje.

Poslije toga dolazi novi period i moja “romansa” sa Fakultetom se nastavlja “drugim činom”. Neki “glumci” ostaju, samo se moja uloga mijenja. Sad, ja prelazim na “protivničku” stranu, pa i ja studentima postajem izvor inspiracije za priče i anegdote. Postajem kolega, sa onima koje sam uvijek poštovao, pomalo ih se pribojavao u januaru, junu i septembru, ali taj prelaz je išao veoma spontano i glatko.

To je privilegija kad si i dalje u svom rodnom gradu, i dalje na svom fakultetu. Tvoji profesori postaju tvoje radne kolege. I dalje si u sredini koja ima naučnu i obrazovnu misiju u društvu, i koja od tebe očekuje doprinos toj misiji. To su sada moje kolege koji su imali skoro istovjetan ili sličan životni put. Tu su Nihada, Sadik, Zdena, Ljubo, Mahmud, Jozo, Enes, Haso itd. Naravno, tu su mnogobrojni uvaženi profesori koji su došli u naš grad da daju svoj doprinos razvoju Fakulteta i obrazovanju
mnogih generacija.

Uključenjem u naučno-nastavni život Fakulteta postajem sudionik procesa iz kojeg su izlazili izvanredni inženjeri koji svoje sposobnosti pokazuju i dokazuju širom zemlje i u inostranstvu. Oni koji su ostali da poslije diplomiranja rade na Fakultetu postali su oslonci i nosioci daljeg razvoja Fakulteta. Bila je to i privilegija i zadovoljstvo biti učesnik tog procesa, kao što je i zadovoljstvo saznanje da tu i ja imam određenog doprinosa.

Ono što ja i danas, sa dozom izvjesne sjete pominjem, je naš zajednički život i druženje bez obzira na “platni razred”. Ja nisam uspio, slušajući slična sjedanja drugih sa raznih strana širom zemaljske kugle, naći primjer kojim se analira poznata izreka o zemlji koja Bosne nema. Naš Fakultet i njegovo osoblje su to neprestano potvrđivali tijekom tih 28 godina moga studiranja i rada tamo. Postoji bezbroj primjera kako smo mi bili, kad je trebalo, mala porodica i velika porodica. Jedna od mojih važnih “malih porodica” se okupljala na prvom spratu u “Jozinoj” maloj laboratoriji svakog dana oko 15.00 sati na kahvenisanje. Naša mala Mila i Ruža su uredno vodile računa o tome. Znalo se tu zajednički ponešto i pojesti, a nije prošao ni jedan Bajram, Božid i Uskrs da toga nije bilo, i to u izobilju. Ako ništa, našla bi se koja pita iz “Bosne” preko puta studentskog doma, ili čevapi iz “Slobode”. Nije u pitanju kafa i hrana, u pitanju je duh zajedništva i druženja koji je tu preovladavao. Duh prijateljstva i ne – razdvajanja po bilo kojoj osnovi. Bilo je takvih “malih porodica” na više mjesta na Fakultetu. Bili smo mi i “velika porodica” za Novu godinu, 8.mart, za promocije u viša zvanja, prilikom odlazaka u mirovinu, i ko zna koji veći razlog nismo našli za tako nešto.

I samo ukratko o trećem pod-periodu moga života koji se odvija izvan Fakulteta, a za koji sam zahvalan Fakultetu. Od septembra 1992.godine sam u Engleskoj. Već 21 godinu radim u zvanju Stariji hemijski/procesni inženjer ili Glavni procesni inženjer i konsultant, za velike projektanske kuće u procesnoj industriji kao što su Foster Wheeler, KBR, Worley Parsons, na projektima za mutinacionalne kompanije kao što su British Petroleum (BP), Saudi Aramco, Exxon Mobil, DuPont, Dow Chemicals, itd.

Stanko Blatnik, Slovenija,Velenje,2014.

Na Tehnološkom fakultetu radio sam od 1967-1985. Vjerovatno je to bio najljepši i najuspješniji period moje profesionalne karijere.
Želio bih da malo detaljnije opišem tri segmenta iz tog perioda. Godine 1975. izabran sam za prodekana za finansijsko-materijalna pitanja. U to vrijeme se gradila nova zgrada fakulteta. Za mene je to bio poseban izazov. Pošto sam u osnovi fizičar teoretičar koji nije nikad izgradio svoju kuću (u nekim krajevima kažu da nisi muško ako si ne sagradiš kuću) morao sam puno toga naučiti: šta je situacija, nadzorni organ, akreditiv i slične stvari.

Osnovni problem bio je novac. Kada je bilo para Tehnograd je gradio, kada nije bilo ostavio bi samo Boška (mislim da se tako zvao njihov radnik koji je čuvao radilište). Na sreću, privreda je tada bila jaka i shvatala je potrebe visokog školstva. Želio bih ovdje naglasiti da bez finansijske pomodi SOURa Sodaso, KHK (Koksno hemijski kombinat), Titovi rudnici, Termoelektrana Tuzla i Tehnograda koji su svesrdno pomogli izgradnju ne bismo izgradili objekt. Naravno ovdje moram naglasiti da je i SIZ
(Samoupravna interesna zajednica) za visoko školstvo također značajno pomogla, posebno u fazi opremanja novog dijela fakulteta.

Novoizgrađeni objekt je značajno doprinjeo razvoju visokog školstva u Tuzli, tako da je trud koji sam uložio u izgradnju i opremanje fakulteta imao smisla. Volio bih kada bi i danas privreda imala toliko razumijevanja za razvoj visokog školstva kao što je to bilo sada već davne 1975. godine.

Drugi segment je takozvani tuzlanski model. Politika je u to vrijeme postavila tezu da postoji trougaonauka, obrazovanje i privreda. Fakultet je postao OOUR (osnovna organizacija udruženog rada) i udružio se sa Institutom za hemijsko inženjerstvo (IHI) i Institutom za preradu uglja i karbohemiju (IPUK) u radnu organizaciju koja se udružila u SOUR (Složena organizacija udruženog rada) SodaSo i KHK. Na taj način je fakultet postao sastavni dio privrede. Kao dekan sam bio na sastancima poslovodnog odbora SodaSo i relativno dobro upoznao hemijsku industriju tuzlanskog bazena. Međutim, moram priznati da smo na Fakultetu to udruživanje osjetili kao pritisak na autonomiju visokoškolske ustanove, tako da sam proveo dosta vremena mog dekanskog mandata na prilično konfliktnim sastancima.

Kada na taj period gledam iz sadašnje perspektive vidim da nisam bio u pravu. Danas EU govori o takozvanom „knowledge triangle“ trougao znanosti koji predstavlja interakciju istraživanja, edukacije i inovacija. Bez tog trougla nema društva znanja (knowledge society). Očigledno smo u Tuzli bili bar dvadeset godina ispred EU i njene Lisabonske agende. Žao mi je što nismo znali stvoriti više sinergije i uspješno realizirati „Tuzlanski model“. Možda bi tom periodu imalo smisla posvetiti jedan stručni susret na kojem bi naučno obradili model, njegov domet i uporedili sa sadašnjim trendovima u EU.

Zadnji segment je APPLE home computer. Početkom 1980-tih su se pojavili takozvani kudni računari. Ja sam pokušao nabaviti neki TRS koji mi je predlagao prof. Flower iz Leedsa. Na sreću, jednog dana sam među poštom dobio ponudu od poduzeća Velebit iz Zagreba za kudni računar APPLE II plus. Odmah smo ga kupili. Otišao sam u Zagreb da ga preuzmem. Oko ponodi sam došao iz Zagreba i odmah otišao na fakultet i pokušao instalirati APPLE, ali nije išlo. Probudio sam se rano i ujutro oko 5 sati došao u laboratorij fizike, ponovo uključio računar. Proradio je. Nakon toga je veliki broj studenata i nastavnog osoblja (samo mlađi od mene) napravio prve korake na području primjene računara upravo na tom APPLE II plus.

Bio sam oduševljen nad mogudnostima računara u edukaciji. Danas, više od trideset godina nakon tih prvih koraka,više nisam siguran da li je računar toliko potreban u nastavnom procesu. Bojim se da je doprinio „copy-paste“ kulturi. Kažu da su na odbrani doktorske disertacije pitali kandidata koje je računarske tehnologije koristio u pripremi disertacije. A on je odgovorio ctrl C i ctrl V.

Azra Mahić, SAD, Čikago, 20.08.2014.

Rođena sam u Tuzli 1952.godine. Završila sam gimnaziju “Meša Selimovid” i u toku svog školovanja sam najviše voljela hemiju, biologiju, matematiku i fiziku. Dok je moj otac sanjao da upišem medicinu, ja sam imala drugačije razmišljanje. Nisam željela da odem od kude i upišem fakultet u nekom novom i meni nepoznatom gradu. Htjela sam ostati u svom rodnom mjestu i biti sa svojom porodicom i prijateljima. Sve ovo je uticalo na moj odabir fakulteta i tako sam se odlučila za Tehnoloski fakultet u Tuzli.

Za svoje četvorogodišnje visoko školovanje na Tehnološkom fakultetu vežu me lijepa sjećanja. Posebno bih da istaknem kako su predavanja i praktične vježbe bile vrlo dobro organizovane. Sve što bi u teoriji naučili također smo morali primijeniti na praktičnim vježbama. Vježbe iz fizikalne hemije, organske i neorganske, analitičke, kao i vježbe iz drugih, više “inženjerskih” predmeta su bile interesantne, a olakšavajući faktor je bio dobro opremljene laboratorije gdje smo mogli primjenjivati svoja znanja, te naučiti mnogo toga. Profesori su bili potkovani znanjem svoje struke i prenosili ga na nas studente uz pomoć svojih asistenata na adekvatan pedagoški način. Zahvaljujudi povezivanju teorije i prakse, te profesora koji su se trudili da probude interes kod studenata za smjer koji su studirali, studenti ovog fakulteta su bili pripremljeni za svoje budude poslove.

Nakon završenih studija dobila sam posao u Institutu za zaštitu i obrazovanje (INZIO) u Tuzli, gdje sam svakodnevno mogla primjenjivati svoje znanje stečeno na fakultetu. Međutim, iz privatnih razloga sam se krajem 1994. godine preselila u Ameriku, tačnije Čikago, i imala želju da u toj novoj i tuđoj zemlji nastavim raditi u svojoj struci. Nije bilo lako dobiti posao, ali upornost i par preporuka su se pokazale uspješnim. Dobila sam probni posao na sedam dana. Na sreću poslodavac je prepoznao moje znanje i razumijevanje, I, iako su laboratorije u kojima sam radila i radim u Americi daleko naprednije i bolje opremljene od onih sa kojima sam se susretala u Tuzli, jako je bitno da čovjek ove struke ima dobar temelj na kojem stoji. Slobodno mogu reći da sam ja taj temelj stekla na Tehnološkom fakultetu u Tuzli i da je zahvaljujući tome meni bilo lako savladati nove instrumente i nove sredine poput dobro opemljenih američkih laboratorija. Nakon tih prvih sedam dana probnog posla dobila sam posao za stalno. Interesantno je to što me poslodavac pitao da li poznajem još nekoga u Čikagu sa mog fakulteta da ga preporučim firmi. Ovo također mnogo govori o kvalitetu našeg fakulteta.

Danas živim i radim u Čikagu, a i dalje se bavim svojom strukom u Morton Grove Pharmaceuticals firmi kao senior supervisor u quality control laboratory (QC) gdje vršim kontrolu tečnih lijekova. Svaki dan je nova avantura na poslu i nema mjesta za greške. Odgovornost je velika, ali je posao veoma dinamičan i izazovan. Veoma sam sretna i ponosna što sam tu gdje jesam, ali bez čvrstog temelja kojeg sam stekla na Tehnološkom fakultetu put dovde bi bio puno teži.

Profesor Adisa Azapagić, The University of Manchester, UK, august 2014.godine